Kad prođem

0

Kad mi život proteče kao reka,

ulije se u Crno more poput zlatnog Peka.

Kad prođem  sve ade i sva ušća,

sve obale glatke i one gde je trava gušća.

 

Kad više ne bude ni trske, ni ševara,

ni divljih fazana, ni golubova ni golubara.

Kad prođem, kako moram, s mukom,

brzo i tamno pravo i sa hukom.

 

Kad prođem  lagano, sjajna  i čista,

kroz dane obasjane  kojima sunce blista.

Kad prođem svakakva, a opet ona ista,

kad prođem, tvrdoglavo  kao slepi optimista.

 

Kad život reši da me kroz svoja sita pusti,

kada mi kroz devet voda kajanja otpusti,

Kad me dobro protrese i na vetru osuši,

ostaće samo pesme da zlate se na duši!

 

(Autor: Milica Durlević)

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime