Kad mi život proteče kao reka,
ulije se u Crno more poput zlatnog Peka.
Kad prođem sve ade i sva ušća,
sve obale glatke i one gde je trava gušća.
Kad više ne bude ni trske, ni ševara,
ni divljih fazana, ni golubova ni golubara.
Kad prođem, kako moram, s mukom,
brzo i tamno pravo i sa hukom.
Kad prođem lagano, sjajna i čista,
kroz dane obasjane kojima sunce blista.
Kad prođem svakakva, a opet ona ista,
kad prođem, tvrdoglavo kao slepi optimista.
Kad život reši da me kroz svoja sita pusti,
kada mi kroz devet voda kajanja otpusti,
Kad me dobro protrese i na vetru osuši,
ostaće samo pesme da zlate se na duši!
(Autor: Milica Durlević)