Muzeje će svi posećivati

0
muzej

Ko još nije stajao ispred muzeja sa strahopoštovanjem? Uvek krenemo od tog kompleksnog osećanja, najpre osetimo poštovanje – poštovanje prema istoriji, poštovanje prema ljudima koji su bili, uradili, stekli, živeli i koji su nekako uvek veći od nas. Onda se pojavi strah, paničan strah, kod nekog i parališući – da li sam isključio mobilni, samo da ne kažem nešto glupo, samo da ne kažem nešto glasno, šta ako nešto oborim, ili ne daj Bože slomim?

Mislimo, bojimo se, ali ipak uđemo unutra.

Ove nedelje me je gospođa Julka Kuzmanović Cvetković obradovala. Rekla je: “Znate, muzej nije samo mračna zgrada u kojoj morate da ćutite i u kojoj ništa ne smete da pipnete.”

Razgovor sa direktorkom Narodnog muzeja Toplice je poput razgovora sa domaćicom porodične kuće znamenitih ličnosti koje su otputovale na odmor. Posle nekoliko minuta postaje jasno koliko smo svi mi zaboravili gde i sa kakvim blagom živimo.

– Toplica je jedno specifično područje, jedna Srbija u malom. Sam geografski položaj Toplice, koja se nalazi na srednjebalkanskoj transferzali, uslovio je mnoga društvena kretanja, mnoge migracije, uslovio je da se ovde nijedna populacija ne zadržava mnogo dugo – jer uvek ima nešto bolje i nešto više, ili je negde lakše. Uglavnom, stalne promene su i dovele do toga da Toplica ima jako mnogo različitih ostataka, da ima bogatu prošlost i da ima uvek neizvesnu sadašnjost, podsetila me je gospođa Julka.

Narodni muzej Toplice je institucija kulture od nacionalnog značaja. Ovo priznanje vrednosti jednoj ustanovi pojačava odgovornost i obavezu da se kulturna baština sačuva za naredne generacije. Upravo ovde se pojavljuje taj novi pogled na muzej – kulturnu baštinu treba sačuvati, ali i pokazati svetu.

Ono što je poslednjih godina posebno oživelo muzej jesu različite radionice sa učenicima osnovnih i srednjih škola, koje su privukle mlađe naraštaje natrag muzejskim postavkama i izložbama. Vrata muzeja su uvek otvorena – za posetioce, za književne promocije, predstave i radionice.

– Mi se mnogo trudimo ne samo da sačuvamo naša bogatstva, već i da ih pokažemo. Prošle godine smo imali izložbu o Gvozdenom puku u Domu Vojske u Beogradu, što je bilo po prvi put da se desi. Nije svrha da nam samo dolaze iz Beograda i da nam pokazuju šta bi trebalo i kako bi trebalo da se radi, nego da i mi odemo tamo i da im pokažemo da i mi imamo štogod za pokazivanje. Nekada je neophodno otići, pokazati svoj rad, ispratiti rad drugih i meriti se – to nije nadmetanje, to je vrednovanje sopstvenog rada i podsetnik da se uvek može raditi više, kvalitetnije i bolje. Nastojimo da često organizujemo različita predavanja, nekad manje, nekad više popularna i da otkrivamo i saznajemo nove stvari. Mislimo da su predavanja važna za posetioce, jer ne moramo svi da znamo jednako, ali možemo svi da znamo pomalo, zaključila je direktorka Narodnog muzeja.

Pored velikog interesovanja za Pločnik, koji predstavlja jedan veliki deo naše bogate istorije, u žiži javnosti proteklog meseca je i jedan događaj koji se tiče novije istorije.

Reč je poduhvatu istoričara Darka Žarića u Bugarskoj. On je na Međunarodnoj naučnoj konferenciji “Velike sile, Balkan i Bugarska u Drugom svetskom ratu” predstavio svoj rad “Okupacija Toplice od strane bugarske vojske u Drugom svetskom ratu”.

U svom ozbiljnom istraživanju on je došao do neverovatnih i pouzdanih podataka o zločinima bugarske vojske u Toplici, o borbama bugarske vojske i partizana u Toplici i o bugarskim vojnicima i podoficirima koji su prešli na stranu partizana – i upravo o tome je i govorio u Sofiji.

– Došao sam do broja od 635 ubijenih civila. Za svakog od njih imam ime, prezime i godište, i neosporno je da su to bili civili, nenaoružani ljudi. Kolege u Bugarskoj su bez argumenata tvrdile da je reč o pripadnicima mesnih desetina, ali je činjenica da su to bili obični civili, seljaci, stariji i mlađi nenaoružani ljudi – zbog čega ovo jeste zločin, rekao je viši kustos istoričar Žarić.

Nakon njegovog izlaganja nastupila je jednominutna tišina u kojoj je istoričar video mogućnost da se jednog dana za jednim stolom sastanu bugarski i srpski istoričari i da o ovom problemu zajedno rasprave.

Upravo ovo nećutanje, odgovornost da se konkretne činjenice neprestano otkrivaju, potvrđuju i prikažu u svojoj jednostavnosti i istinitosti pokreće topličke muzeologe i podstiče ih na konstantan rad i interakciju sa posetiocima. Posetioci sada više nisu samo statični posmatrači postavki, oni mogu aktivno da učestvuju, da budu deo onoga što muzej nudi.

– Veoma je važno da poznajemo lokalnu istoriju, jer se od segmenata lokalne zapravo gradi ta neka globalna istorija. Mi moramo da znamo da istorija nije samo priča. Istorija je sastavljena od konkretnih podataka, od konkretnih ljudskih sudbina, od sticaja okolnosti, od nekakve visoke politike i nekih malih ljudi koji su, zahvaljujući toj viskoj politici, stradali, grcali, ubijali ili bivali ubijeni, rekla je direktorka Narodnog muzeja.

O aktivnom i vrednom radu Narodnog muzeja Toplice svedoči i činjenica da je među prvima pozvan da se uključi u manifestaciju “Muzeji Srbije, 10 dana od 10 do 10”.

U narednih deset dana vrata muzeja se još šire otvaraju.

Neosporno je – muzeje će svi posećivati.

Više o samoj manifestaciji, kao i o programu Narodnog muzeja Toplice možete pročitati OVDE.

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime