VASKRS MOJEG DETINJSTVA

0
vaskrs jaja

Uvek me je kao dete zbunjivalo kako je to mogao da vaskrsne Isus kad ga Rimljani ubili na Golgoti i zatrpali u pećini, Dosađivao sam majki da mi objasni, jer me otac po tom pitanju nije zarezivao a grdna majka, nego šta će nego da objasni detetu.

A kako ne zna ona mi na prost način objasni i zadade mi strah. Kaže ona – podvampirio se Isus – auuuu !!! kako da podvampiri se naš Isus Hristos, ali to tumačenje mi ostade duže vremena i kako ga kome kažem, ko zna smeje se, ko ne zna – sučka kao i ja.

 A voleli smo ga ja, moje sestre i moj nezaobilazni bata Stole – našeg odrastanja.

Glavni je bio onaj ko je imao jaje od misirke, ono malo, sa tačkicama a jako, ali džabe niko neće da tuca jaje sa tim jer mu je gubitak garantovan.

Varoška deca su imala i drvena jaja, lepa crvena i pokušala da podvale nekom, negde i uspevali. Imalo je i krupnih jaja od ćurke i šotke. Na dan Uskrsa mi deca ujutru sobajle izvršimo obilazak familije gde se znalo da za svakog sleduje po jedno jaje, a umeli smo i po selu da krenemo, gde smo se nadali nekom šićaru.

Od kuće bi dobili po jedno, eventualno dva jajeta, i nikada nam u životu ne bude prilike da se najedemo jaja kao ta tri dana trajanja Uskrsa.

Moja majka nije u to vreme kupovala boje za jaja, niti su joj trebale. Jaja je farbala u ljuskama od crnog luka, gde su dobijala lepu tamno-braon boju, zatim u ljuskama od oraha, suvih, onih spoljnih gde su imala tamno-zelenu boju i od svežoh kopriva sa svetlom zelenom bojom. Za nju ukrašavanje jaja je bilo dangubno i to nije radila a smatrala je dokonim i obesnim ženama koje bi to radile.

Naša majka je pravila i male hlepčiće sa jajima i to pekla što smo voleli – pečeno jaje i obavezne pite, i sve mi je to u lepoj uspomeni ostalo. Organizovana su takmičenja odraslih ispred doma u centru sela gde je kruška-zapis sa kleptalom, mi deca smo gledali kako odrasti isprobavaju jačinu jaja lupkanjem o zub, gde mogu da ga “na kvarno” i slome.

Godine prolaze, gledam moje unučiće, silni, po 100 jajeta bi polomili da vide čije je jače a mnogo i dobijaju a mi nekada sva deca u kući nismo imali toliko jaja koliko zagrabi moj unuk Ilija i to mu malo!

Neka vide deca kako smo mi doživljavali Uskrs u to vreme.

Autor: Zvonko Prelić

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime