Znam da sam ljubav volela
u jednoj ruci stišćem vetar
i gušim ga
U drugoj robujem vremenu
preprodavajući isti zgaženi plastični zavijutak-
Gledam most
Dugo
Ne grizi donju usnu- znaš da se posle preispituješ
zašto si to uradila
Stavljam nanovo čelicne rukavice i okopavam ljiljan;
Ima nečeg u tom cveću
U jednoj ruci stišćem vetar i gušim ga
Robe! Robe!
Jednog si prolećnog jutra
pala sa prozora sveta
strmoglavce
u ljiljan
Autorka: Anna Notos
(Književna omladina Prokuplja)