Ako ti ikada napišem pesmu

0

Ako ti ikada napišem pesmu,

ta pesma neće sadržati nijedno slovo tvoga imena,

neće imati nijednu reč koja bi mogla nagovestiti,

da se u toj pesmi radi baš o tebi.

Kad napišem tu pesmu, znaćeš da je tebi posvećena

onog istog trena, kad je budeš čitala… ako je zapravo ikada pročitaš.

U toj pesmi ću ti reći da više ne znam ko si,

da već odavno ne mislim na tebe,

u toj pesmi što prkosiće tebi , znaćeš da i dalje pokušavam

da sebe slažem.

Ako ti ikada napišem pesmu,

u njoj neću reći kako i dalje ne krećem od tebe,

kako i dalje, zarobljen u limbu, tražim put ka stvarnosti

ta pesma nikako neće smeti da ti kaže, da si i dalje sinonim trajnosti.

Kad napišem tu pesmu, znaćeš da je pisana za tebe

možda po tome, što neće sadržati tvoje ime,

i po tome što neće sadržati tvoje crne oči i crnu kosu,

već što ćeš u njoj biti plava,

ili smeđa, čak možda i crvenokosa,

i imaćeš krupne zelene oči, videću već.

Pesmu ćeš prepoznati po tome, što će ta pesma imati note proleća,

i radosti koje su odavno nestale negde u meni.

Ako ti ikada napišem tu pesmu, a ti je nikada ne pročitaš, znaćeš da je pisana tebi, jer će ti već neko reći.

Ako ti ikada napišem pesmu, znaj da sam srećan

znaj: rastali smo se moj san o tebi i ja

i hodamo razdvojeni i sami

Al’ to tek onda, kad ti napišem tu pesmu…ako je ikada napišem.

Autor: Nemanja Tonić

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime