Danas, na dan Svete Petke, sabora sela Gubetin, ispratili smo našeg Radeta (Rade Sredojević 1962. – 2018.), našeg boksera, našeg šampiona, dobrog druga, prijatelja i komšiju.
Vitak, okretan, vešt, bajkovitih pokreta, velikog borbenog srca, bez mane i straha, takvog ga se sećamo iz plejade prokupačkih boksera, koji su zadivili Jugoslaviju i svet.
Sa 15 godine je vec počeo da boksuje za Topličanin u bantam kategoriji.
Naš Rade je stigao i do Svetskog prvenstva u Havani na Kubi, i bio je ponos našeg sela, našeg Prokuplja i naše Toplice. Boksovao je sa velikanima ringa i popustao nije.
Život ga nije mazio, da li se nije snašao, ili prosto, takva mu je sudbina namenjena, ostao je da živi u selu kod oca i majke, u selu koje je toliko voleo. Kada je osta bez oca i majke, sam se nekako snalazio.
Nije mu bilo lako, neki drugari su mu pomagali… Nije hteo da ide u dom, kao da je znao da su mu dani odbrojani, da ne muči sebe i ne napusti svoj dom.. Verovatno je video je da mu vreme curi…
Šampione, neka ti laka zemlja, nadam se da te put vodi u neki bokserski raj, u neki bolji svet za tebe, bez muke, bez patnji.
Ostaće nam žal i sećanje na našeg Gubetinčanina, koji je bez sumnje, mogao više, ali nije mu se dalo.
(Autor: Zvonko Prelić)
Kada je boksovao za Toplicanin, stanovao ispod moje kuće u Prokuplju. Družili smo kao komšije. Bio je drugarčina i voleo je da pomogne svima.
Neka mu je laka zemlja
Neka mu je laka zemlja.
Pocivaj u miru legendo AMIN
Pocivaj u miru..