Marija Anđić: Beč je idealno mesto za razvoj jednog umetnika

0
marija-anđić

Zaljubljena u muziku i klavir od najranijeg detinjstva, Prokupčanka Marija Anđić naštimovano živi svoj muzički život u Beču. Svira klavir od svoje devete godine, a nakon niže muzičke škole “Kornelije Stanković” u Prokuplju i srednje škole i studija u Nišu, ozbiljno se posvetila master studijama u Beču na Musik und Kunst univerzitetu.

Master je završila u klasi profesora Karla Bartha i sada je i sama jedan od predavača muzike u austrijskoj prestonici. Za Beč kaže da je idealno mesto za razvoj umetnika, upravo zbog puno kulturno-umetničkih sadržaja i bogate istorije. Beč je idealno mesto za razvoj jednog umetnika.

Sticanjem diplome niške akademije u klasi profesora Zorana Jančića, postala je pripadnica pete generacije Listovih učenika. Potom je završila Magistarske studije u Skoplju u klasi profesorke Marije Gjoševske, kod koje se upoznala sa „ruskom školom” pijanizma i pedagogije klavira. „Nemačka škola” u Beču zaokružila je njeno školovanje.

Najviše voli da svira Betovena i Debisija, u čijim se kompozicijama prepoznaje, iako kaže da su njihovi stilovi potpuno različiti. Osim klasike sluša jazz, pop, meditativnu, duhovnu muziku,  latino za ples, u zavisnosti od raspoloženja, pa je tako i obožavateljka tišine.

Voli da nastupa i svira sa svojim kolegama, a često je i učesnica humanitarnih koncerata.

marija-anđić

Da li i dalje imaš tremu dok nastupaš?

Trema je nekada prisutna nekada ne, ali od njenog prisustva ne zavisi kvalitet izvođenja.

Nekad je bolje imati je nego nemati.

Imala si priliku da predaješ i u Srbiji i u Austriji – koje su sličnosti, a koje razlike? Koji pristup i metode ti više odgovaraju?

Škole su veoma različite. U Srbiji još uvek radimo po planu i programu koji postoji od kako postoje muzičke skole. Svira se isključivo klasična muzika, Solfegio i Teorija muzike su obavezni predmeti, svake godine se polažu obavezni ispiti i kolokvijumi. U Austriji postoje različite škole koje imaju različite strukture i metode rada, ali je generalno edukacija u muzici slobodnije koncipirana, ispita gotovo i da nema, program se orijentiše prema potrebi i želji svakog učenika ponaosob, te ako on želi da svira iskljčcivo modernu, pop, jazz, narodnu muziku… ima punu slobodu za to. Bitno je da se održi motivacija kod svakog pojedinca i da mu se omogući prostor za razvoj njegovog talenta, tako da improvizacija, kompozicija, sviranje po sluhu takođe imaju mesto u nastavi instrumenta. Solfegio kao izdvojeni predmet u državnim školama u Austriji ne postoji. U Austriji svako ima pravo na muzičko obrazovanje bez obzira na starost, za razliku od Srbije gde odrasli mogu da dobiju časove instrumenta jedino u privatnoj školi. Takođe su u Austriji zastupljeni grupna instrumentalna nastava i još puno različitih vidova nastave.

marija-anđić

U Srbiji i na Balkanu generalno škola pijanizma veoma pod uticajem ruske škole. Što znači da se forsira teži program. Tu uvek postoji opasnost da se ta granica pređe pa učenici sviraju program kome nisu dorasli ili su pod velikim pritiskom od strane nastavnika.

Nemačka škola potencira kvalitet pre svega i radije se postepeno savladava tehnika.

Naravno, mnogo zavisi od nastavnika i od svakog učenika individualno, ali ako globalno treba da uporedim, to su te razlike.

Ja lično u radu kombinujem obe škole pijanizma, kao i interdisciplinarnost umetnosti, u zavisnosti od toga šta kod kog učenika najbolje rezultate daje.

marija-anđić

Šta ti najviše nedostaje iz Prokuplja? Kako je bilo učiti muziku u Muzičkoj školi “Kornelije Stanković”?

Mamina kuhinja. Šalu na stranu, ne mogu da kažem da mi bilo šta fali. Kad se uželim Srbije i Prokuplja tu sam avionom za sat vremena. Nemam utisak da živim „negde daleko”, jer i nije daleko.

Učiti u školi „Korenelije Stanković” je divno! I bilo tada i jeste sada! Ja sam sve vezano za muziku oduvek obožavala. I stroge i blage nastavnike, svaki položeni ispit i koncert, druženje sa vršnjacima koji dele ljubav prema muzici, a posebno koncerte van Prokuplja kada smo putovali autobusom i celi put pevali svi u glas.

Naša škola “Kornelije Stanković” je iznedrila mnoge uspešne muzičare sa uspešnim karijerama na svetskom i domaćem muzičkom tržištu. I danas tu rade odlični nastavnici koji se maksimalno trude da svakom učeniku pomognu da pronađe svoj muzički put.

ž

Tekst je napisan u okviru projekta „Izuzetne žene Toplice”, koji se sufinansira iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime