Milivoje Krstić – Imam samo jednu želju: da mi se ostvari!

0

Veseli duh Književnog društva „Rade Drainac“ pesnik Milivoje Krstić svojim stihovima godinama mami osmehe kod (čitalačke) publike. Možda jedini toplički haiku pesnik, i jedan od retkih koji stvara na dijalektu, Milivoje je i aforističar, a mnoge će obradovati da čuju da priprema i prvu knjigu proze.

Satirični, istine puni stihovi Milivoja Krstića našli su mesto u dve objavljene knjige „Ale i nevidenice“ i „Čagolj – Lavorov venac“, ali je mnogo više onih koje su smeštene u njegovom notesu. Uvek pri ruci, sveščica ili kako on kaže tefter, puna je aforizama, ali i praznih stranica za neke nove visprene misli.

– Najčešće pišem ujutro, kad sam odmoran, ali nema pravila. Kad mi naiđe, tu je sveska, tu je olovka, ne biram mesto, jednostavno zapišem – kaže Krstić.

Njegova knjiga „Čagolj – Lavorov venac“ proglašena je za najbolju knjigu u Toplici u 2017. godini, a poeziju je žiri ocenio kao poetsko zrelu i komunikativnu. Vrcav i britak narodski humor, govor koji potpuno verno oslikava navike, način života, karakter ljudi iz jednog sveta koji nestaje – sve to se nalazi između korica ove knjige.

Milivoje je i prvi dobitnik Sretenjskog odličja na Sretenjskim susretima, jedan od dobitnika „Zlatnog magarenceta“ na Topličkim šalarijama, ali umesto o nagradama on radije govori o onome što piše.

– Evo, na primer, ovaj aforizam je jedan od skorijih: „Ne moraš biti mrav da te neko zgazi!“ ili „Imam samo jednu želju: da mi se ostvari!“ – čita Milivoje iz svog notesa.

Retki znaju da je Milivoje zastupljen u prvoj svetskoj antologiji haiku poezije „Haiku world“, objavljenu sada već davne 1996. godine u 52 zemlje na 25 jezika.

– Ja sam prvi iz Srbije koji je poslao pesmu za tu antologiju. I eno moje pesme, između pesama dva Japanca. To je bila avantura tad, bez Interneta i kompjutera, pesmu sam poslao telefaksom! Ja sam jedan od retkih u svetu koji se pridržava stroge haiku forme, a zna se šta je haiku forma pet slogova, pa sedam, pa pet. Znam, jer pratim radove haiku pesnika u antologijskim izdanjima. Samo u dve svoje pesme sam odstupio, imam dva sloga više, ali nikako nisam mogao to da izbegnem. Haiku je poezija inspirisana prirodom pre svega i čovekovim odnosom prema prirodi. To je divan način da se priroda oda počast i zahvalnost, a ujedno su to tako lepe, jednostavne i istinite slike. Evo na primer, moj haiku za koji je Džim Kejš, urednig „Frogpond“-a, rekao da ga nijedan haiku nije tako dotakao: „Žutu bombonu/rastopljenu na suncu/razvlače mravi.“– priča Milivoje.

U planovima za naredne godine Krstić ima objavljivanje zbirke aforizama „Od A do Š“, ali i zbirka priča „Tri vaške“. Računajući na humor i satiru ovog topličkog stvaraoca, čitalac može jedino sa nestrpljenjem da očekuje objavljivanje ovih knjiga.

Krstić je u pravom smislu te reči čuvar dijalekta, zaboravljenih mitova i ljudi, folklora i tradicije. Aforizmima, poezijom na dijalektu i izvanrednim slikama u haiku poeziji on čuva kulturu topličkog kraja.

 

Tekst je napisan u okviru projekta „Čuvari kulture”, koji se sufinansira iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime