Na kafi s psihologom: Zašto je sve u medijima skandal?

1
Foto: slobodnaevropa.org

Današnjica nam donosi samo senzacionalne, šokantne i skandalozne vesti. Ko diktira takvo novinarstvo: novinari ili čitaoci? Da li se čita ono što se piše ili se piše ono što se čita? Kada uključimo televizor, otvorimo bilo koje novine – štampano ili onlajn izdanje, čini se da je svet u kome živimo svet rijalitija, crne hronike, politike i skandala. Da li je to zaista tako? Da li se zaista više ne živi „normalno“?

Nauka pokušava da objasni obaveze i potrebe čoveka u 21. veku, kao i sadržaj koji mu se nudi.

Bili smo na kafi sa psihologom i porazgovarali na temu „beskrupuloznih novinara“ i čitalaca „žednih skandaloznih vesti“. Pokušali smo da otkrijemo gde se nalazi problem: da li su svi novinari okrenuti senzacionalizmu i da li je čitavo čitateljstvo/gledateljstvo mogu zadovoljiti isključivo pikantne priče iz života (ne)poznatih ljudi? Psiholog Marija Stošić objašnjava ovu društvenu pojavu kao klasičnu „robnu“ razmenu na tržištu.

– Problem sa medijima je taj što se na neki način otvorilo tržište, gde nastupa jedna prava borba za gledanost, čitanost, za pažnjom publike, jer ta pažnja donosi novac. Mediji stalno i neprimetno pojačavaju intenzitet stimulusa kako bi uzbudili, pobudili ili dotakli gledaoca/slušaoca – što uslovno pomera granice društveno prihvatljivog. Mediji od svega prave skandal, veliki događaj, senzacionalizam. Kada je vest senzacionalna dobija šire razmere, privlači veću pažnju i samim tim je i čitanija.

Na kraju tog procesa dolazimo do mnogih stvari koje su krajnje degutantne, gledamo gore od sebe, primitivne, vulgarne i niskomoralne ljude. Gledamo rijaliti programe u kojima se ljudi ponašaju nasilno, promiskuitetno, verbalno i fizički nasrću jedni na druge.

Deca upijaju reakcije roditelja, prihvataju situacije u kojima se roditelji smeju, kome se dive i šta je njima prihvatljivo, a  upravo se tako degradiraju prave vrednosti.

Moć medija je velika. Društvo je široko otvorilo vrata medijima, a mediji vrlo agresivno reaguju na svaki pokušaj da im se ma i ograniči pristup bilo kojoj društvenoj temi. Forsiranje priče o događaju, nepotpuna analiza, jednostrana, tendenciozna promocija „heroja“, nakaradni naslovi još nakaradnijih tekstova. A narod čita, prati i komentariše. Polarizujemo, ili je sve crno-belo, ili su njihovi ili naši, zauzima se strana nasilnika ili žrtve, „isteruje“ se pravda, kritikuje, grdi, hvali ili veliča. Ali svakako oseća potrebu da dẚ svoj sud. – kaže psiholog Marija Stošić.

Ipak, iako su u prvom planu, ovakve „novinarske“ priče nisu potisnule prave novinare i priče o ljudima koji čine dobro. Marija kaže da dobre priče ipak stižu do čitalaca i da se to može objasniti na primeru ogledala – ono što čitamo je odraz nas samih. Tako će „šokantne“ i uvek crne vesti čitati ljudi koji u drugim ljudima traže i vide ono loše. Oni će uvek na loše stvari obratiti pažnju, pa će im to biti tema razgovora i povod da kritikuju i javno osuđuju. Takve osobe se kriju iza javnih ličnosti, političke scene, nasilnog komšije ili neke pikanterije za koju su saznali, a sve sa nesvesnom potrebom da operu svoju savest. Ipak, dobre vesti i priče doći će do svojih čitalaca, tvrdi psiholog Marija Stošić.

Ono što mi vas pitamo jeste: A kakve vesti vi čitate?

1 KOMENTAR

  1. Jedini put gde tražim informacije je internet.Štampani mediji i TV sa nacionalnom frekvencijom šire samo dezinformacije,i u službi su jednog manijaka,koji je sve podredio sebi a svi mu se uvlače u guzicu zbog nekih sitnih benefita…Državni aparat ne radi svoj posao,iako je debelo plaćen za to,a narod ko narod-izgubljen u svemiru-ide kao muva bez glave…

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime