Pesnikinja iz Kuršumlije Vesna Paunović Đukić uskoro će izdati treću po redu zbirku pesama pod nazivom “Ramonda”. Ova pesnička zbirka Paunovićeve dolazi nakon što je sa prethodne dve ostvarila veliki uspeh i niz promocija širom Srbje.
Nova zbirka pesama sastojaće se iz dva ciklusa: ,,Vrleti raspeća,, i ,,U snu, dragi moja,,.
Skup poezije “Vrleti raspeća” je o stradanjima naših mladih vojnika na Košarama i ostalim karaulama na Vaskrs 1999. – za vreme ratnih dejstava na Kosovu i Metohiji.
Drugi ciklus nosi naziv ,,U snu, dragi moja,, gde se prepliću san i java, a pesnikinja piše o ljubavi, životu, duhovnosti…
– Ovom zbirkom želim da između ostalog dam svoj doprinos i da podržim mirnodopsku borbu, da istina izađe na videlo i da se palim herojima podigne spomenik, dostojan žrtve koju su dali i dostojan graničnog kamena koji su odbranili. Da kao ćerka, sestra, žena, majka, podignem glas i da se inicijativa o davanju imena trgovima, ulicama, bulevarima, imenima junaka koji su dali svoje živote u ratu protiv NATO agresora, privede kraju i oda dužna počast žrtvama albanskih zločinaca i velikih svetskih sila koje nas proteraše sa vekovnih ognjišta. ,,Ramonda,, je cvet endemski, redak, feniks koji se iz pepela obnavlja i cveta. Simbol nepobedivosti i obnavljanja uprkos svemu, kaže pesnikinja Vesna Paunović Đukić.
Ovo je inače treća po redu zbirka pesma pošto je sa prethodne dve, “Divlja trešnja” i “Azbuka čula” ostvarila veliki uspeh i brojne promocije u više gradova Srbije.
Objavljujemo i jednu od pesama koja će se naći u zbirki pesama pod nazivom “Ramonda”:
Dedi u čast
Kada bi tišina znala da govori
Neznano naprečac znano postalo
Ne bi nas snovi budili, morili,
Sve bi ko nekad blaženo ostalo
Dugo sa sobom borbu vodimi
Pitam Boga, dok on ćuti
Kako mu protekoše poslednji sati?
Ko stado sa ispaše sudnjeg dana vrati?
Da li metak dobi zverski u čelo?
Ili pod grlom, oštro i vrelo?
Sudnji čas da li ga nespremnog dočeka
Da li smrt mogaše malo da pričeka?
Osama mu pade teško, svoje se ne ostavlja
Sofra žuta u uglu sobe, gde je domaćica da je postavlja?
Verige bez kotla, poslon bez sena
Sunce bez sjaja, mesec bez mena
Vojska mraka pokuca i pre zraka
Da li ga ,,kosač,,sustiže pod vrbom i cerom?
Dok čuvaše stado, il sa vernim kerom?
Kako mu proteče pokraj reke poslednji sat?
Pogleda ka Čakoru, iščekujući povratka bat
Da li mu srce kuca u mlađanom nekrštenom telu?
Deo njega šeta u tuđem gradu i odelu?
Možda mu srce stade, zeteče kužinu pustu?
Prosutu po toru, vareniku gustu
Dok mu baka doručak u cik zore na ognjištu sprema
Nema ni nje, ni njega, ni nas, ničega više tamo nema
Nebeskim pašnjacima stada deda čuva
Na kraju dana, opanak pokraj jaza izuva
Potomke na krilu drži, u vojsku ispraća, ženi i udaje
Večno vredno stvara, nesebično daje…
Ognjište ugaslo, u pepeo pretvoreno,
Vekovno, zamrlo, iz ljubavi stvoreno.
Mnogo uspeha sa trecom zbirkom
Zahvaljujem se od srca, poštovana Zorice!
Све честитке, знајући да лепоту, од изворишта, што је уочавање, до ушћа, што је претакање у песму, не само да умеш да видиш него и пренесеш другима, да им приближиш трагове поетског изобиља…
Значи ми Ваш коментар и подршка, хвала од срца!