NOVI SUSRET MORAO SE DESITI

0

Ispred kafane, toliko običnog imena da se zaboravilo, kao ispod debele naslage snega stoje još zanemeli koraci dvoje mladih. Čude se kako je moglo toliko vremena da se prolije preko njihovih hodanja a da se ne sretnu ponovo i korake upletu.

Kasno je sada za kajanje, a pitanje je treba li se kajati kad sve se desilo kad i kako je moralo.

Sretnu se, neplanirano stariji, čini se izmenjenih koraka i ožive u kafani kojoj ime znaju oboje. Grle se i ljube kao da hoće da nadoknade sve propuštene, nepoznate godine netragom proletele iza njih ispred kafane koja se još uvek isto zove i ime joj neće više zaboraviti.

Da je bilo zvučnije ime kafane za tada mlade godine, da je bilo neko sa Levanta ili iz daleke carske Rusije ili ko zna sa kog kontinenta tada još neispitane karte sveta, možda bi sve drugačije bilo. Da tako nije bilo davnih, mlađih godina, nova sretanja usana, ruku, tela u ovim godinama pitaju se da li bi im išta značila.

Vreme neočekivanja iznenadi uvek. Ne bi se tada razumele godine kao što ni danas ne umeju i neće da odgonetaju sebe ni ono drugo. Prošlo je proteklo, a novo podmlađeno tera ih da se gutaju i hrane jedno drugim da ne zaborave da još su živi, s vremena na vreme.

Nije važno kako se zove kafana ispred koje se susreću, ne više slučajno. U međuvremenu razumeli su da ništa se nikome ne dešava slučajno.

Autorka: Zorica Perović

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime