Tatjana Cvetanović: Klasici su uzvišena umetnost

1
tatjana cvetanović

Prepoznavši u ranoj mladosti slobodu i lepotu u muzici, Prokupčanka Tatjana Cvetanović posvetila je svoj život ovoj umetnosti i horskom pevanju. Ona nije samo profesorka muzičke kulture u Gimnaziji, već prava čuvarka muzičkog nasleđa i neko na kog prvo pomislite kada se pomene hor.

U biografiji ove profesorke stoji da je diplomirala na pedagoškom smeru na Muzičkoj akademiji, a mnogobrojne nagrade na republičkim takmičenjima potvrđuju da je izabrala pravi poziv.

Hor za primer

Zahvaljujući njenom angažovanju, Gimnazija Prokuplje skoro petnaest godina ima hor koji je zapažen na svim nastupima. Ženski i mešoviti horovi, koje je Tatjana Cvetanović osnovala i vodila, osvajali su prva tri mesta na republičkom takmičenju koje se tradicionalno održava u Gimnaziji „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Sadu. Ipak, kako kaže, to nije glavni cilj u njenom pedagoškom radu.

– Moja je želja da učenicima približim umetnost, da ih zainteresujem, jer je to deo opšte kulture. Na redovnoj nastavi se uglavnom radi istorija muzike. To je nešto što svaki učenik može i treba da nauči. Veštine su već nešto drugo. Nemaju svi talenta za pevanje i sviranje, tako da se to na redovnoj nastavi i ne može oenjivati. To je nešto što treba da se razvija i neguje na sekcijama. Sekcije su oduvek bile na dobrovoljnoj bazi. Dakle, profesor uoči talenat, predloži učeniku da se aktivnije posveti nekoj veštini, ali na njegove dolaske ne može da utiče. Zašto to kažem? Zato što je nekada bilo lakše okupiti učenike, zainteresovati ih za hor, na primer, nego danas. Nastupila su drugačija vremena. – kaže Tatjana.

hor-gimnazije

Kada je pokretala hor u Gimnaziji na početku svoje pedagoške karijere, ova profesorka je uspela da oko sebe okupi veliku i talentovanu žensku grupu. Iz školske godine u školsku godinu, hor se uvećavao, menjao, okupljao i muške članove, gradio različite repertoare i tako je ova vannastavna aktivnost postala pravo uživanje i za profesorku i za učenike.

– Najdragocenije u radu u školi i sa horom jeste iskustvo koje preneseš. Ja sam pevala u horu u osnovnoj, pa u srednjoj školi, na studijama. Pevala sam u „Abraševiću“ i jednom gradskom horu, kao i u „Collegium musicum“. Kad ti čuješ dosta repertoara, učiš, kad izvodiš različite kompozicije, možeš sa nekom širinom da radiš i sa novim generacijama. – kaže profesorka Tatjana.

Nagrade kao potvrda kvaliteta

Voditi hor, izabrati odgovarajući repertoar, postići savršenstvo u nastupu, intonaciji, pa na kraju krajeva i u ulasku na scenu i izlasku po završetku izvođenja – sve je to pozadina mnogobrojnih nagrada i uspeha koje je gimnazijski hor ostvario u proteklim godinama.

– Moj najveći zadatak jeste da pratim mogućnosti i senzibilitet svakog učenika, odnosno člana hora. Horski pevači moraju biti usklađeni i uvežbani da bi zvučali dobro. Iza svake nagrade su sati i sati vežbanja i pevanja. Zajedno biramo pesme koje ćemo izvoditi, pa čak i tamo gde je propozicijama takmičenja određen žanr koji se peva. Kada hor nije uvežban, kada se peva pesma koja se ne voli, to se čuje. Uvek sam se trudila da izbegnem to i da zajedno pronađemo one arije i pesme koje će svima odgovarati. – kaže ova profesorka muzike.

diploma

O tom trudu i uspehu svedoči i to što od 2004. godine osvajaju jedno od prva tri mesta na republičkom takmičenju horova gimnazija i srednjih škola. Pripala im je i druga nagrada na Trećem internaionalnom takmičenju horova „Aleksandar Nisis Morfidis“ u Novom Sadu. Za njihov rad i posvećenost umetnosti i lokalna samouprava je imala sluha, te je gimnazijski hor često nagrađivan.

 – Opština, a sada grad uvek je prepoznavao naš rad kao vredan pažnje. Tako smo bili počastvovani odlaskom na operu „Nabuko“. Bilo je to prelepo iskustvo za učenike, pravi izlet u umetnost. – kaže Tatjana.

Pevanje pod Trijumfalnom kapijom u Parizu kao kruna rada

Pored svih nastupa, takmičenja i nagrada, Tatjana Cvetanović izdvaja odlazak u Epon i Francusku kao nešto posebno i izvanredno u svojoj karijeri.

 – Odlazak u Epon i nastup u njihovoj katedrali i pod Trijumfalnom kapijom u Parizu je kruna mog rada. Ne mogu da opišem sa koliko elana smo se pripremali za te nastupe. Vežbali smo celog leta. Baš tako, učenici su dolazili u školu za vreme letnjeg raspusta i svi smo radili punom parom. Taj nastup je morao biti perfektan, jer nismo predstavljali samo svoju školu i grad, već celu Srbiju. Ne možete ni da zamislite kakav je to osećaj bio gledati u Francuze dok pevamo „Marseljezu“ i „Tamo daleko“. To je narod koji voli horsku muziku, i to je važno da se kaže. Očekivali su da predstavimo našu kulturu, muziku i tradiciju, ali smo ih mi iznenadili, i to baš prijatno. – priča ova profesorka.

O ovim nastupima pisali su i francuski mediji kao o izvanrednim i svečanim.

francuske-novine

 – To je zaista bilo svečano i lepo, posebno u katedrali u Eponu. Moram da izrazim veliko divljenje i zahvalnost gospodinu Ivici Joviću, našem čoveku koji je zamenik gradonačelnika Epona, ali i gradonačelniku gospodinu Gi Mileru, kao i svim građanima ovog divnog gradića. Primljeni smo sa toliko srdačnosti, i mi i naša muzika. – kaže Tatjana.

hor-gimnazije-u-eponu

Boravak u Francuskoj bio je i prilika da prokupački gimnazijalci obiđu najveće znamenitosti Pariza, što ova profesorka ocenjuje kao posebnu nagradu i privilegiju.

Klasici su uzvišena umetnost

Poslednjih godina Tatjana je posvećena tradicionalnoj pesmi. Sada priprema učenike Gimnazije i Medicinske škole „Dr Aleksa Savić“ za takmičenja u pevanju srpskih narodnih pesama, i to sa jednakim uspehom kao što je to činila sa horom čitavu deceniju.  Tako se može pohvaliti zapaženim nastupima i prvim nagradama svojih učenica na ovom takmičenju i ove godine.

 – Jedan od razloga zbog kog sam se posvetila ovoj sekciji u školi jeste i taj što se sa godinama sve više okrećem narodnoj tradiciji i klasicima. Klasici su zaista uzvišena umetnost. To je ono što traje. To je vrednost koja ne zastareva. Poslušajte jednog Mocarta, Betovena, Baha, da ne nabrajam. Neosporno je da to vredi. Isto je i u književnosti. Zbog toga volim da čitam i slušam dela klasične umetnosti.

etno-pevači

Vodeći se parolom da je sloboda ključna u životu čoveka, profesorka Tatjana Cvetanović je dugo bila vođa hora, ali i dirigent uzvišene umetnosti u Gimnaziji Prokuplje. Izabravši muziku za svoj životni put, neoporno, učinila je da brojne generacije gimnazijalaca shvate koliki je značaj umetnosti za čoveka.

Tekst je napisan u okviru projekta „Izuzetne žene Toplice”, koji se sufinansira iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

1 KOMENTAR

  1. Велики сам поклоник рада и ангажовања професорке Цветановић. Сваки њен успех у раду је последица преданог рада, велике посвећености и љубави према музици и младом поколењу.

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime