Kalendar života

0

Odavno se delim na nekad i sada
Na obale duše i dva tuđa neba
Na dve uspomene, na stablo bez hlada
Dok se dugo molim za koricu hleba.

Nemoćna od bola dok usne su neme
Odlazim u nekad, preko kalendara
Kojim odavno i ne merim vreme
Dok se vraćam sebi brodom bez jedara.

Protiče mi život kroz ljušturu tela
Dok mi korak krenu ka dva pristaništa
Niti išta hoću, niti bih kud htela
Od ovog života i ne tražim išta.

Smenjuju se na zidu brojevi i dani
Dva života minuše u dva duga veka
Sve su to precrtani, stari kalendari
Što vreme donese to odnese reka.

(Autor: Vesna Paunović Đukić)

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime