PROFESIONALCI ILI UTISCI NAKON KONCERTA PROFESORA MUZIČKE ŠKOLE

0

Najkraće rečeno: profesionalci. Ali da ne bi ostali samo na definiciji koncertnog utiska potrebno je reći malo više. U petak, 3. Juna na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene, naši divni prijatelji, rođaci i komšije a profesori Muzičke škole ,,Kornelije Stanković” upriličili sunam još jedan, drugi po redu, koncert za pamćenje u sali Narodnog muzeja. Za promenu od prošlogodišnjeg, koji je bio raznovrsniji i kompleksniji, ovogodišnji je bio svedeniji,skromniji ali nimalo siromašniji. Da krenemo redom.

Koncert je,kratko ali efikasno, započeo mladi pijanista Ivan Božilović izvođenjem Šopenove ,,Harfne etide”. Etide su ionako namenjene za uvod, razgibavanje, zagrejavanje atmosfere i uspostavljanje komunikacije između publike i izvođača. A nema pouzdanijeg kompozitora od Šopena iako je u pitanju manje poznata etida. Sasvim dovoljno da izađemo iz svojih životnih kolotečina, da se isključimo iz sveta banalnosti i otplovimo sa starim znalcima. A prošlogodišnji koncert garantovao je dobru plovidbu.

Lagano ubrzavanje doneo je duet za klavirom, Kristina Stanković i Danijel Dojčinović, sa prepoznatljivim i milozvučnim tonovima Dvoržakove ,,Slovenske igre” i to druge iz 72. opusa. ,,Slovenske igre” su, inače, rodoljubljem i slovenofilstvom inspirisan komad. 16 kompozicija su delo jedinstvene Dvoržakove ritmike smenjivanja nostalgičnih i melanholičnih reminiscensija sa radosnim i snažnim taktovima.Bazična orijentacija svih kompozicija je autohtoni i originalni folklor svih slovenskih naroda pa i srpskog. Konkretna 2. Igra 72. opusa je spoj ukrajinske dumke i poljske mazurke, u kojoj se iz osnovnog melodijskog jezgra razvija snažna ali osećajna poema.

Treća se publici predstavila gospođica Maja Petrović u interpretaciji francuskog Baha – Cezara Franka, sa delom ,,Prelid, Koral i Fuga”. Čim čujete fuga, pripremite se za ozbiljno, temeljno i strogo klasično delo.Pravo je čudo kako tako sićušno i krhko stvorenje proizvodi takvu energiju, oluju i zemljotrese. Kad ne bi gledali, pomislili bi da je za klavirom neki drvoseča koji urniše tipke u urnebesnom naboju. Kompozicija je naporna i teška, autor je orguljaš, ali se Maja izborila s njim junački istovetno kao i prošle godine sa takođe zahtevnim Listom.

Kuriozitet ovogodišnjeg koncerta svakako je gostovanje mladog ali već formiranog virtuoza iz Amerike, Amauri Moralesa koji je izveo dve kompozicije u silovitom i energičnom stilu. Prve je autor brazilski kompozitor Eitor Vila Lobos dok je drugu komponovao nama manje poznati Rafael Landestoj. Odlično je da smo imali prilike da čujemo jedan sasvim drugačiji, neuobičajen, latinski ritam u izvođenju pijaniste iz tih podneblja koji je pritom višestruko nagrađivan. Možda će sledećom prilikom u Prokuplju izvesti Musorgskog ili Debisija koji mu, sudeći po snimcima sa Jutjuba, jako dobro idu.

A onda nam je Marija Anđić pokazala jedno poletno i strastveno tumačenje Prokofjevih ,,Sarkazama”. Pet sarkazama su karakterističan rad za ovog genija i u njima je sažeo sva svoja stremljenja : humor i ironiju, motoriku i meditaciju, osobenost buntovnog i avangardnog ali ipak krhkog i nežnog bića.Zvukovi su koncentrisani i izbijaju u divljačkim muzičkim epizodama a kao kontrast tome stoji lirska linija. U ovakvim kraćim obradama naslućuje se kakvu dubinu i genioznost poseduju njegova ključna dela poput baleta i filmske muzike. Prokofjev se smatra utemeljivačem klasične muzike za veliko platno, posle rada na delima kao što su ,,Aleksandar Nevski” i ,,Ivan Grozni” . Još jedna njegova veza sa filmom jeste kratka sekvenca iz nedavno na RTS prikazane ,,Staljinove sahrane”. To je momenat kada se istovremeno sahranjuju voljeni vođa i zaboravljeni kompozitor i dok masa hrli ka grobu diktatora, za sprovod Prokofjeva nigde u Moskvi nema čak ni cveća. Taj kadar bi negde mogao biti razjašnjenje njegove sudbine kako muzičke tako i ljudske čiju je potvrdu dobio tek nakon svoje smrti. Ali ,,Sarkazmi” i druga dela svedoče da je sačuvao čast, bezazlenost i zdrav razum koji se verno oslikavaju u njegovoj muzici.

Tako nas je odabir repertoara doveo do naše kompozitorke Biljane Krstić opet u izvođenju fenomenalnog dueta, Danijela i Kristine, koji su uigrano i kreativno odsvirali dve melodije sa jasnim nazivima Tango i Sambatina. Moglo bi se reći da smo slušali kombinovano latino-slovenski koncert koji se, nekako magično spojio u temama naše perspektivne autorke iz Beograda.

I za rastanak, koji ne bi trebalo da traje duže od godinu dana, nadamo se, čuli smo divan bas bariton Ivana Stojanovića u pratnji Ljubomira Vukićevića na harmonici. Oni su izveli čuveni svetski hit ,,Dream of Automn” koji je poznat po tome što ga je svirao orkestar White Star Line neposredno tokom Titanikovog potonuća. Naravno u starogradskoj obradi poznatijoj kao ,,Jesenje lišće”.

Nečeg smo se podsetili, nešto novo čuli, uglavnom, hvala predivnim profesorima na uloženom trudu. Oni, po svojim višedecenijskim fabričkim jutrima znaju da se zemaljskim merilima ne može izraziti zahvalnost, naročito u državi Srbiji i da jedino ostaje lično zadovoljstvo i ponos da su nekome učinili podnošljivijim i lepšim život u provinciji. Ne samo zbog ove večeri, već zbog svakog nezaboravnog muzičkog užitka koji su nam svih ovih godina priređivali i priređuju njihovi učenici.

U Prokuplju, na dan sv. Jovana Vladimira,

4. dana meseca maja, leta Gospodnjeg 2016.

(Autor: Daniel Jovanović)

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime