Šamaranje negativnih misli  

0

Šamaranje, za ovu priliku, upakovala bih u bokserski stil. Lepo navučeš rukavice – moje su crne, kao i misli koje želim da porazim. Prvo se malo namrštiš, napraviš opasnu, „frajersku” facu. Onda “nabaciš” osmeh. Nabaciš kao peškir kad se spremaš da odeš na plažu. Pa isti taj nabačen osmeh – razvučeš. Razvučeš kao testo za kiflice sa susamom i sirom.

Malo se saviješ u ramenima, sakriješ bradu od mogućih udaraca (u ovakvom meču, ne znam zašto, duša uvek šmugne u bradu), podigneš ruke „u gard” i počneš.

Ne čekaš da te protivnik napadne, samo jurneš. Ne puštaš mu da ti priđe. Jer ako priđe – malo po malo, savladava te i na kraju, obori na zemlju. Posle, znaš i sam, nema dizanja. Bar neko vreme.

Nemaš vremena za to ležanje na zemlji. Nemaš vremena za puzanje pred tamnom stranom događaja koji su bili ili koji će biti. Probudi se i napadni! Živiš u Srbiji – već si na pola puta da budeš slomljen. „U ovoj zemlji, generalno tragičnoj”, opominje te pesnik. Probudi se i napadni!

Ne sebe, ne druge. Napadni to crnilo što vreba. Ima ga svuda. Jer sve na ovom svetu ima svoju senku. Senke mogu biti veće od predmeta i bića koje ih pravi, ali možeš uvek da ih zgaziš. I nikad nisu predmet i biće.

Šamaraj zlo. Šamaraj ogovaranja. Šamaraj podsmeh. Šamaraj gnev. Šamaraj zavist. Šamaraj mržnju. I budi veliki. Okupaj svoju senku. Suncem. Morem. Ili nabačenim – razvučenim osmehom.

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor: Blacksheep.rs

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime