Romi u kruševačkom naselju ,,Marko Orlović,, tri dana slave Đurđevdan. Veselo je ovde bilo i juče i prekjuče, a proslava Đurđevdana traje i danas. Starije meštanke kažu,,lepota jedna,,.
Goste, koji pristižu sa raznih strana , kao i ekipe novinara dočekuju i pozdravljaju najmlađi Romi pesmom ,,Sa o roma, roma, babo, babo, sa o roma odaje, e, Đurđevdan je , a ja nisam kao roma da je,,,.
Za najmlađe, ali i starije Rome Đurđevdan je najveći praznik. Svi su se trudili da budu lepo odeveni, onoliko kako se i koliko može, a njihove kapije okićene su venčićima, ispletenim od majskog cveća, koje su devojčice Romkinje brale prethodnog dana pored reke Rasine.
Pred ovdašnjiim kućama, ali i kućercima puše pečenja. Tradicija nalaže da se za celu godinu živi kako-tako i toliko koliko se može, uglavnom od sakupljanja sekundarnih sirovina, ali za Đurđevdan pečenje mora da bude.
Tradiciju Đurđevdana poštuju i svi meštani ovog naselja koji žive u inostranstvu i obavezno dalaze da sa svojima proslave slavu. Preistigli su iz Austrije, Nemačke, Švajcarske, Italije….
Jagnjetina je za Djurdjevdan, kažu, obavezna, kao i kolači ukrašeni sa travkama i uskršnjiim jajima.
– U jutrenje idemo si u crkvu, kolač nosimo si me. Potom si vraćamo kući, pripremamo ručak, jagnjeće sarmice, božji dar za naše zdravlje, za našu sreću, za napredak, priča jedna ovdašnja domaćica.
