Žene i knjige

0

Žena je poput knjige u nekoj knjižari ili biblioteci, primećena i pročitana, a ipak ostane tajnovita. Da je čitalac nikad ne ispušta iz ruke i da joj se svaki put, nanovo, vraća i divi.

Ali daleko su želje od stvarnosti. Neke knjige nikada niko ne uzme sa police, iako one godinama strpljivo i tužno čekaju da ih neko bar primeti. A, desi se često i da neke knjige budu uzete i pročitane, ali ih onda, kao nezanimljive ili dosadne, odbace, negde zature ili jednostavno vrate na policu, pa ih odatle često više nikada niko ne uzme. Ne dotakne ih čak ni prašinu sa njih da obriše. Tužna li je takva sudbina, ne dao je Bog nikome. Neka je i ne pročitaju vrate na policu, ali samo neka je neko uzme u ruke.

Ima i knjiga koje su jako lepo napisane, ali ih nikad niko ne pročita, a neke stradaju baš zato što su čitane. Poneka i zato što je pročitana. Pa, gde je tu pravda? Kako god okreneš, ne valja! Neke su toliko dobro napisane, da ih slabo ko i razume, samo ih okreće u rukama i vrati na policu.

Neke knjige su i pohabane, ako su kroz mnogo ruku prošle. Stare i vredne, nove, bezvredne, niko ih ne otvara. U neke se treba zadubiti. Postoje i knjige divnih korica, i vrlo često u njih se ne uranja, već se drže kao u kras na polici. Samo su za gledanje, dosadne za čitanje.Vrlo često se posude, i nikada se ne vrate.
Svi ipak vole novo, neotvoreno.

Zato, polovne knjige, retko ko zadrži. Obično ih brže-bolje vrati na prašnjave police biblioteke. A, neke od tih starih, pohabanih knjiga – odjednom prestane bilo ko da uzima. I one se onda dave u prašini večnog iščekivanja, daleko bilo. Najgore ne onim knjigama koje niko ne želi da pročita, Vrlo čestu knjigu uzme i pogrešan čitalac, pa ne zna ni kako niti zašto bi ih čitao. Knjiga dosadna do zla Boga.Uglavnom zavisi od volje samog čitaoca.
Nije lako ni knjigama, koje zovemo bajke. Najpre ih svi hoće, a onda postaju smešne.Mada, nije baš prijatno biti ni enciklopedija. Uzmu te samo kad im nešto treba. I tako svaki put. Baš ih briga za celu tebe, svako uzme samo ono što mu treba u tom trenutku. Samo delić. Jer, niko ne sedne da pročita celu enciklopediju.Na ceni, vredna, ali na žalost neiskorišćena do kraja.Ima i onih koji uživaju u mirisu neotvorenih knjiga, tek izloženih. E, koliko takvih knjiga ima – ni broja im se ne zna…

Retki su oni koji uzmu jednu knjigu, pa im celog života stoji kraj uzglavlja, ili je svuda sa sobom nose. To samo ako je knjiga Biblija, ili neka slična, mada takvih nema mnogo. Ni knjiga, ni čitalaca. Neke knjige su lake, pa im se ljudi podsmevaju, sprdaju se sa njima, a neke su suviše teške, pa im niko ne prilazi.

Neke su posebne i odmah skrenu pažnju na sebe, a neke su iste kao i druge, kao preslikane i prepisane, pa koju god uzmeš, kao da si sve slične pročitao. Retko ko voli debele knjige, mada ima i takvih, nije da nema. Ima i čitaoca koji im se iskreno dive, ali debele knjige, kako god dobre da su, danas nisu u modi. Samo one tanke, jer danas svi nekud žure, pa je za čitanje sve manje vremena ostalo.

I za kraj, čitalac bira knjigu, ali i knjiga mudro svojim sadržajem, bez obzira na korice, dođe do srca čitalaca. Mudra je knjiga, mudrija od onoga ko je drži u ruci. Knjiga ipak bira ko će je pročitati.

(Autor: Vesna Paunović Đukić)

 

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime