Lišen porijekla, vremena i mjesta,
Beskućnih postah, skitnica i stranac,
Sve što sam bio nepovratno nesta,
Na mome mjestu zavladao je tajac.
Postadoh tišina što daljine snuje,
Opojni maestral u jedrima mornara,
Čiji glasni uzvik poput pjesme, dara,
Kroz moje bespuće glasno odjekuje!
U svijetu bez temelja i kopna,
Za ropsku prazninu suvišan je okov,
Izgubljena granica, razderana opna,
I grob bez tijela krije zemljin pokrov.
Lišen kopna, temelja, prijestola i cara,
Teror slobode proklinjem i pljujem,
U poništenju sluge i gospodara
Vlastitim odsustvom ja se pojavljujem!
Zemlja je troma, inertna i lijena,
Uporište za gnojna, ponizna koljena,
Nesvodiv na mjesto, riječju neodrediv,
Tek razasut postojim, mrtav, nepovrijediv,
Kao strašni Drugi, sablasna istina,
Ek-sistiram u jezi prisutnog bespuća,
Iza sedimenta učmalih suština
Istinska budućnost postaje moguća!
Amir Šulić
