Ne vjerujem noćas
tebi izmišljenoj od mojih maštanja
Prokleta neka je svaka misao koja me tebi vodi
ljubim ti bijele ruke
nebo zvijezde okovale
Bludnice moja oči ti sjaje
rado bi te poveo u raj
smiješi se govorio sam ti lagano
kao što vjetar lagano pirka
poigravao se sa tvojim vrelim dahom
ljubio usne mirišljave
Prodireš mi u srce
rukama grabim čednost tvoju
zvijezde se raduju
u daljini pjetlovi već pjevaju jutarnju
bojim se kada odeš
_Šta ću biti bez tebe?
smijeh sa tvojih usana
vatra me obuzima gore mi prsa, slane suze,
oblile mi lice
Usnio sam te svjestan da moja si ti
Razgolićenih grudi ,tepaš mi bludnice moja
-ćežnja si moja
miris tvoga tijela, ostaje u tragu noći
nevidljiva u mojoj zjenici oka ostaješ..
-Kada odeš
hladni izvori poteće
ruke ostaju prazne
samo misli moje kao da bilježe
tvoju siluetu
hvatam desnom rukom jednu stranu
tvoje vjenčanice
umeven suzama
proklet od vremena
čovjek izdajica misli i želja
kao češnja mreže prelipčem
kao pauk umrežu želim da te zarobim
Svitanje, zora se budi
zelenilom mirisa rascvjetalog ljubičanstvenog jorgovana
dodirujem cvijetove, ljubim mišlju trag tvoj
u vremenu…
(Autor: Jasna Sofija Kosanović)
Priredila: Vesna Paunović Đukić
