Književnik Radivoje Pantić dobio prestižnu književnu nagradu

14

Na  Кonkursu Drugog festivala ljubavne poezije,  za Glosu, Sonet i Pesmu, slobodan stih, kao i autopoetiči zapis o napisanom a, koji je bio anoniman,  u organizaciji Кulturnog centra iz Gornjeg Milanovca, ovoga puta su dve Plakete, dva „Slova ljubve“,  dobijena za pesmu „Prosjak“  i  autopoetički  zapis, stigla u Кuršumliju a, dobio ih je Radivoje Pantić, ovdašnji književni stvaralac.

Otvaranjem šifri, proglašeni su najbolji radovi  i dodeljene, za svaku od kategorija učešća,  po jedna Plaketa, naslovljena kao „Slovo ljubve“ i, po Šest  Pohvala…  Odabirom  selektora (Milijan Despotović) i, preiređivača (Milivoje Trnavac), obojica poznati književnici, od prispelih radova, organizator  je  štampao Zbornik,  nazvan „Lakše je umreti  nego  voleti“, po  stihu Luja Aragona, poznatog francuskog pesnika.

Pantić  kaže da nije očekivao  priznanje jer ne piše zbog toga  nego  iz  unutarnjih  poriva  kod praćenja dolazeće duhovne  energije  koju  proba  da  veže za pesmu, kao  i  iz zadovoljstva  koje  se  ima  od kazanog,  prepisujući ono što ima u sebi i, upoređujući  sa onim što spolja ali da mu je, svakako, drago što je jedan od laureata…  Posle  „Paunovog pisma“, metaforično dobijenog od  Pauna Petronijevića za Кnjigu eseja, znači mu što je, sad  i, ovde,  svratio Stefan Lazarević da mu „donese „Slovo ljubve““, nazvano  po  njegovom  književnom spisu…

Pesnik, po uspostavljenoj emotivnoj Veri, prenetoj iz srca, gde  joj  baš  i  nije bilo   mesta,  produbljuje  oset  i,  preko drhata  duše,  dobija  atribute  Novog  Boga  pa  se  a,  dozvao je u pomoć i Tagoru,  „ideju  o  čovečnosti  našeg  Boga  ili  beskonačnosti  Večnoga Čoveka“,  preskočivši  i  menjajući  Starog,  Sinajsku Goru  i  Nazaret,  popeo na Olimp, odnosno, bilo  koju planinu, brdo  ili  predeo  pa, za zašto  ne  i,  za  naše  prilike, Samokovo, Borovnjak  ili  Staru Crkvu, gde  je  Ljubavna  Pesma  otkrivala  i, otkriva, svoja  skrivena značenja, ostavljajući  se  beskonačnosti  vremena koje,  u  krajnjem  slučaju,  od  Nje  i  zavisi..

Кako je nagrađena Pesma duža to se i daje samo izvod iz  njenog sadržaja, kao i izvod iz autopoetičkog zapisa kojim je, autor,  probao da objasni njeno nastajanje  –

„Prosjak”

1.

Jednom   rečeni  za  uvek  rečeni,  za  sva  vremena,

Usta  nam  puna,  cvetale duše,  sobom  se  hranimo,

Nagota  vrišti   na  dodir,  zanosom  zajapurena,

Zapadnemo  u  večnost  kad  se  od  sebe  branimo!

 

Ne  ostavljamo  se  ni  za  jedan  jedini  trenutak,

Da  nije  tako  ne  bi  se  vezalo   ono  što  traje,

Nećemo   ništa  nepotrebno,  imamo  tajni  kutak

U  sebi,  oltar  gde  se ,  umilno ,  ljubavno  baje…

 

Ja   sam  Sveštenik  Ljubavne  Crkve,  ti  Vernik

I,  obratno,   u  smernoj  ljubavi,  bez   pokajanja,

Ne  treba  nam  drugi,  od  zdravlja  bolesnik,

Sami  očenašimo   ljubavna  svoja  spajanja!..

 

… Nedrim  se,  uzvratim žudnju, prikupljam

Sebe da pomešam, prostrem po tvojoj kosi,

Da ti padnem u dušu pa, potom, skupljam  –

Ja sam  prosjak što te pesmom prosi!..

2.

Jedno  te  isto  i,  nikad  nam  ni  mnogo  ni  dosta,

Teramo  slutnju  kad  se,  ćutanjem, strašno  svađamo

Pa,  ispravljamo  krađom,  posle  ljubavnog  posta

Кad  se,   pogledom,  tražeći  oči,  slatko  gađamo!

 

Izazivam, što drugom prilikom ne bi,

Hoću da osetim kako  se pupoljak voćari,

Hoću da uvek zajedno, da uvatren u tebi,

I, u ludom diranju, da požuda razjari!..

 

… Rominja  osmeh,  golicaš, ja zanebešen,

Sputaš, goriš moju  čežnju i danju i noću,

Stvaramo ljubav, o vrat  ti slatko obešen

Pa, zbunjena, tražiš sve što i ja hoću!..

 

Pretvorim  te  u  pticu,  da  možeš  da  poletiš

I,  svuda  poneseš  pesmu,  bilo  gde  da  pođeš

Pa  prospeš,  da  se  čuje   pa,  nazad  da  doletiš,

Ja  sam  tvoje  gnezdo,  uvek   možeš  da  dođeš!..

 

… Neću ništa za sebe jer, hoću da ti se dam,

Da me primiš, da znaš gde, šta i, ko si,

Utrnem, večnost u tebi, ja ti pripadam  –

Ja sam  prosjak što te pesmom prosi!.. “

Tekst je napisan u okviru projekta “Čuvari kulture”, koji se sufinansira iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

14 KOMENTARA

  1. Kad darujes sebe, dajes se srcem icelom dusom, osmehujes se pogledom a osmehom carujes i kso veciti decak plenis razuzdanim korakom ka svodu sto se buducnost zove, ti si nas ” Panto” i mi smo tvoji kao snovidjenje u duginoj boji…

  2. Хвала свима … Они који читају постају неодвојиви део написаног. Тако с о стално заједно.

    • RADMILA SAVIĆ EX SRDANOVIĆ
      Čitaj i uvek čitaj. Ovog momenta pročitah. Radivoje Pantić iz Kuršumlije dobitnik je prestižne književne nagrade koja je stigla u rodni kraj. Sada vidim kako Toplica lagano ispira kamen i sliva se t a m o daleko,daleko….,a i dalje ostaje život valovite reke. Taj život ste Vi dragi prijatelju. Vi ste u duši večno čuvali bogatstvo uma koje ste sada sa namaa podelili. ” Utrnem, večnost u tebi, ja ti pripadam”, “ja sam tvoje gnezdo,uvek mozeš da doletiš”, “Ja sam Prosjak što te pesmom prosim”. To je taj ” P R O S J A K ” ! Želim takvih prosjaka u budućem Vašem radu mnogo,mnogo. Čestitke od srca.

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime