Na Кonkursu Drugog festivala ljubavne poezije, za Glosu, Sonet i Pesmu, slobodan stih, kao i autopoetiči zapis o napisanom a, koji je bio anoniman, u organizaciji Кulturnog centra iz Gornjeg Milanovca, ovoga puta su dve Plakete, dva „Slova ljubve“, dobijena za pesmu „Prosjak“ i autopoetički zapis, stigla u Кuršumliju a, dobio ih je Radivoje Pantić, ovdašnji književni stvaralac.
Otvaranjem šifri, proglašeni su najbolji radovi i dodeljene, za svaku od kategorija učešća, po jedna Plaketa, naslovljena kao „Slovo ljubve“ i, po Šest Pohvala… Odabirom selektora (Milijan Despotović) i, preiređivača (Milivoje Trnavac), obojica poznati književnici, od prispelih radova, organizator je štampao Zbornik, nazvan „Lakše je umreti nego voleti“, po stihu Luja Aragona, poznatog francuskog pesnika.
Pantić kaže da nije očekivao priznanje jer ne piše zbog toga nego iz unutarnjih poriva kod praćenja dolazeće duhovne energije koju proba da veže za pesmu, kao i iz zadovoljstva koje se ima od kazanog, prepisujući ono što ima u sebi i, upoređujući sa onim što spolja ali da mu je, svakako, drago što je jedan od laureata… Posle „Paunovog pisma“, metaforično dobijenog od Pauna Petronijevića za Кnjigu eseja, znači mu što je, sad i, ovde, svratio Stefan Lazarević da mu „donese „Slovo ljubve““, nazvano po njegovom književnom spisu…
Pesnik, po uspostavljenoj emotivnoj Veri, prenetoj iz srca, gde joj baš i nije bilo mesta, produbljuje oset i, preko drhata duše, dobija atribute Novog Boga pa se a, dozvao je u pomoć i Tagoru, „ideju o čovečnosti našeg Boga ili beskonačnosti Večnoga Čoveka“, preskočivši i menjajući Starog, Sinajsku Goru i Nazaret, popeo na Olimp, odnosno, bilo koju planinu, brdo ili predeo pa, za zašto ne i, za naše prilike, Samokovo, Borovnjak ili Staru Crkvu, gde je Ljubavna Pesma otkrivala i, otkriva, svoja skrivena značenja, ostavljajući se beskonačnosti vremena koje, u krajnjem slučaju, od Nje i zavisi..
Кako je nagrađena Pesma duža to se i daje samo izvod iz njenog sadržaja, kao i izvod iz autopoetičkog zapisa kojim je, autor, probao da objasni njeno nastajanje –
„Prosjak”
1.
Jednom rečeni za uvek rečeni, za sva vremena,
Usta nam puna, cvetale duše, sobom se hranimo,
Nagota vrišti na dodir, zanosom zajapurena,
Zapadnemo u večnost kad se od sebe branimo!
Ne ostavljamo se ni za jedan jedini trenutak,
Da nije tako ne bi se vezalo ono što traje,
Nećemo ništa nepotrebno, imamo tajni kutak
U sebi, oltar gde se , umilno , ljubavno baje…
Ja sam Sveštenik Ljubavne Crkve, ti Vernik
I, obratno, u smernoj ljubavi, bez pokajanja,
Ne treba nam drugi, od zdravlja bolesnik,
Sami očenašimo ljubavna svoja spajanja!..
… Nedrim se, uzvratim žudnju, prikupljam
Sebe da pomešam, prostrem po tvojoj kosi,
Da ti padnem u dušu pa, potom, skupljam –
Ja sam prosjak što te pesmom prosi!..
2.
Jedno te isto i, nikad nam ni mnogo ni dosta,
Teramo slutnju kad se, ćutanjem, strašno svađamo
Pa, ispravljamo krađom, posle ljubavnog posta
Кad se, pogledom, tražeći oči, slatko gađamo!
Izazivam, što drugom prilikom ne bi,
Hoću da osetim kako se pupoljak voćari,
Hoću da uvek zajedno, da uvatren u tebi,
I, u ludom diranju, da požuda razjari!..
… Rominja osmeh, golicaš, ja zanebešen,
Sputaš, goriš moju čežnju i danju i noću,
Stvaramo ljubav, o vrat ti slatko obešen
Pa, zbunjena, tražiš sve što i ja hoću!..
Pretvorim te u pticu, da možeš da poletiš
I, svuda poneseš pesmu, bilo gde da pođeš
Pa prospeš, da se čuje pa, nazad da doletiš,
Ja sam tvoje gnezdo, uvek možeš da dođeš!..
… Neću ništa za sebe jer, hoću da ti se dam,
Da me primiš, da znaš gde, šta i, ko si,
Utrnem, večnost u tebi, ja ti pripadam –
Ja sam prosjak što te pesmom prosi!.. “
Tekst je napisan u okviru projekta “Čuvari kulture”, koji se sufinansira iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Cestitam…
Cestitam Panticu. Nagrada je otisla u prave ruke. Velikom pesniku, velikom coveku, velikom drugu. Alal vera.
Cestitam
Čestitam.Svaka čast.
Cestitam
Bravvooo!!!! Svaka cast.Cestitamo.
Čestitam, svaka cas Rade, alal vera nagrada došla u prave ruke, biće ih još ovo je samo početak.
Честитам другар од срца.Песничка нит траје….
Sve čestitke mom Prijatelju Panti.
Čestitam.
Kad darujes sebe, dajes se srcem icelom dusom, osmehujes se pogledom a osmehom carujes i kso veciti decak plenis razuzdanim korakom ka svodu sto se buducnost zove, ti si nas ” Panto” i mi smo tvoji kao snovidjenje u duginoj boji…
Jedno veliko srce za cika Radeta <3
Хвала свима … Они који читају постају неодвојиви део написаног. Тако с о стално заједно.
RADMILA SAVIĆ EX SRDANOVIĆ
Čitaj i uvek čitaj. Ovog momenta pročitah. Radivoje Pantić iz Kuršumlije dobitnik je prestižne književne nagrade koja je stigla u rodni kraj. Sada vidim kako Toplica lagano ispira kamen i sliva se t a m o daleko,daleko….,a i dalje ostaje život valovite reke. Taj život ste Vi dragi prijatelju. Vi ste u duši večno čuvali bogatstvo uma koje ste sada sa namaa podelili. ” Utrnem, večnost u tebi, ja ti pripadam”, “ja sam tvoje gnezdo,uvek mozeš da doletiš”, “Ja sam Prosjak što te pesmom prosim”. To je taj ” P R O S J A K ” ! Želim takvih prosjaka u budućem Vašem radu mnogo,mnogo. Čestitke od srca.