Tu na jagodicu prsta utisni usana trag,
i pusti da ga vjetar razvigorac nosi.
Neka putuje mjesečevom zvjezdanom putanjom.
Znaj, zaustaviće se jutrom mekim u mojoj kosi.
Tu na pupoljak ruže u toplo ljetnje predvečerje,
spusti usne, nježno, kao da ljubiš dugo željeni san.
Sa pjesmom zrikavaca iz tek pokošene trave,
doputovaće bezbjedno jutrom i pasti na moj dlan.
Šareni listić uveli, nježno usnama dodirni,
neka ga nebom, na krilima nose lastavice.
Jesenjim jutrom, tik u sneno praskozorje,
nježno kao suza, pašće na moje sneno lice.
U zimski suton, kad krenu da lete pahulje prve,
krišom na jednu spusti poljubac mek.
I ne brini, do mene naći će put,
i jutrom hladnim biće mi utjeha i lijek.
I ljubi, utisni usana trag na san svaki.
Poljupce šalji i u sutone, i u zore bijele,
ali onaj prvi o kome šapuću i večeri, i praskozorja,
ostavi i čuvaj samo za moje usne nježne i vrele.
Milica Radovanović, 15 godina
