NITI

0

 

 

Šta je vreme, do beskraj pogleda

zadržan u jednoj tački na zidu?

Šta je tišina, do bat njenih cipela

u pustoj, kamenoj ulici snežnog mirisa?

Šta je žrtva, do hrpa snova

zgužvanih i bačenih u lice godinama iza nas?

Šta je laž, do daleke misli

što naviru pred spavanje u mraku sobe?

Šta je sreća, do ugledati svoj lik

u dubini oka voljenog bića?

Šta je ljubav, do majčina ruka

što briše suze sa hladnih obraza?

Šta je sigurnost, do popunjena praznina

između prstiju šake?

Šta je borba, do padanje sa oblaka

dignute glave i stegnutih zuba?

 

Šta je život, do nit koja vezuje dugmad za kaput?

Šta je smrt, do poslednje dugme na izbledelom kaputu?

 

Aleksandra Savić

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime