Njeno ime mi je bajalica protiv suša,
lice njeno sunce u zoru
sa očima ogledalima naših duša.
A oko je njeno čitav svemir crni
dužica i zenica, nemirne k’o senica.
I kad hoda, kreće prema meni, ja se plašim da ne prhne,
ne odleti ptičica lenja, skakutava sa glasom plave boje.
Nikola Mladenović
