Poput zvijezda, poput trava,
i tišine što nas spaja,
poput rana što nas bole,
poput djece što se vole,
ona spava, ona spava.
Nikad više snene oči,
nikad više crne kose,
nikad više noge bose,
što je nose, što je nose,
neće vidjet’ smiraj dana,
ona spava, ona spava.
Nek umuknu sva zvona,
da ne zvone, da ne zvone,
ustrijelite sve ptice,
da ne lete, da ne lete
i okujte sva mora,
da ne šume, da ne šume.
Pustite je, neka spava,
neka spava, spava, spava
neka spava.
