Mrtva slova tiho koračaju po papiru,
kada se nevino poigravas mojim mislima
i jedino si moja u ovim stihovima.
A ostala su sećanja, da bole.
Kako smo se zagrljeni smejali, drali
i sanjali.
od pakosti, od bola
zbog slobode.
Goreli smo do pepela,
i onda se ponovo radjali.
jecajima smo kidali niti realnosti.
dodirima vodili rat,
rečima pokopavali mrtve vojnike.
pogledima ih slali u pakao.
u noći omamljenom mirisama strasti.
tvoje telo je bilo beo, prazan papir,
a moji poljupci crno mastilo.
Njima sam ispisivao reči ljubavi.
Jutro nas je razdvojilo.
Rukom sam hteo da osetim tvoje telo,
koje je u besanim noćima je izmicalo kroz moje ruke i snove.
Osetio sam prazninu.
A tako sam hteo, da zaronim glavom u tvoja nedra,
da zakopamo ratne sekire.
G.G.
Very nice!