Osjećaje nisam skrivao vješto
dok sam noću izbezumljen skit’o,
ti si Boginja, učini nešto,
čuješ li me, moja Afrodito.
Još jedna u moru osobina,
kojom se odlikovala tvoja ljepota,
s tobom sam želio sina,
jer si razumjela,
moj buntovni način života.
Ti si toga i te kako svjesna
stotine stihova u jednom danu,
i svaka bi zbirka bila tjesna,
da moja osjećanja u nju stanu.
Svi to vide, osjećam se bijedno
da li smo mi, il’ su drugi krivi,
ali za svagda ostaje jedno,
„Pričaće onaj, ko preživi…“
Dragoslav Valan
