S T V A R A O C I

0

i ako svega toga nema, šta nam ostaje

Naći ćeš novu zemlju, nepoznate horizonte

Nove puteve od uskih staza gde prolaze karavani

Srešćeš ljude za koje nisi znao, čudnih lica, kratke kose

Starci će gledati u tabane a žene udovice u dlanove

Ali niko neće znati gde počinje novi dan

Dok im ne najaviš zlatni disk

 

 

Umoran od stvaranja sešćeš na nekoj uglačanoj steni

Da se osvrneš na put i vreme koje si utrošio

Da se osvrneš na novi život koji je započeo

Gde je prošla ona radost gde se sjaj ugasio

 

 

Kad podvučeš crtu, kad sabereš

Zar nije bilo ljubavi, zar nije bilo vere u osmehu

Ali, uprkos jutarnjoj toplini, suncu koje se pomalja

Ljudi nisu razumeli, nije se dalo, drugi put

Nisu hteli

 

 

Šta nam ostaje na kraju?

 

 

Branislav Nešić

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime