Sveti Ilija

0
St. Andrew Church, destroyed during expulsion of Serbs from Kosovo in march 2004.

Pokraj bele crkve
četinara straža.
Duše predaka
nad njom se viju.
Sveti Ilija
nekad i sada.
Bitke stare
i nove se biju.
Pokraj bele crkve,
na brdu kraj grada,
gde sam nekad bila
srećna i mlada.
Palile se sveće,
molilo Bogu,
a sada samo seva,
i meće.
Sve htela,
a ne mogu.
Ljuti se Ilija Sveti
što nas nema,
u svetinji beloj,
na brdu kraj grada.
Dok nas nema
pravoslavlje drema.
Gde straža borova
vekovima stoji,
dane i godine
bez nade broji.
da se vratimo
na kućne pragove
i oteramo vragove.
Ko sad mrtvima i živima
da zapali sveće?
Noćas se Bog ljuti,
i seva i meće.
I mrtvi se ljute
što nas dugo nema.
Sve je umrlo
a kao da drema.
Gde smo vekovima?
Ulico, reko, školo, prugo?
Idu li vozovi ka našem kraju.
Ima li prtine,
ili je prag u korov zarasto?
Čuje li se pesma?
Miriše li bosiljak i tamjan?
Da neljudi nisu
polomili krst sa vrha?
Ponovo!
Krvnički!
Da nije na svom zgarištu
i ovog svetog jutra?
U Božjim je rukama.
Ne možemo je sačuvati.
Ni ona nas.
Pokraj bele crkve
četinara straža,
a nas tamo nema
pravoslavlje drema,
na brdu kraj grada
gde sam nekad bila
srećna i mlada.

Vesna Paunović Đukić

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime