Voli me
Nenaručeno, normalno,
Fali mi
baš ta nijansa, posebna.
Ne,
Nećeš više voleti za dvoje,
Pustuću te u svoj mir
Nemiru moj.
Bljesni, oštro
Te najnežnije reči,
Prekuvane, zagušene…
Probaću.
Drhtanje je
I na me” prešlo tvoje,
Vučicu si uplašio,
No krije.
Neću ti gaziti
Maštu, ni radost,
Pustiću sreću
Jer je dugo čekam.
(Autor: Marija Aranđelovis Rombis)