Ako ništa drugo
bar noćas smo pod istim nebom.
Hajde da se igramo!
Sklopi dlanove i zažmuri,
onako,polako i nežno.
Pomisli na tren da sam tu,
pomisliću i ja da si tu.
Ništa više.
Opusti se i diši duboko
sve dok te misli ne dovedu na pola puta,
dok me misli ne dovedu na pola puta.
I tu smo negde,na pola,ni tamo ni ovamo,
Tu smo,pod istim nebom
u istoj noći.
Osecaš li nežni dodir mog prsta po tvom dlanu?
Topao vazduh koji struju izmedju usana?
Oseti srce u grudima kako lupa!
Pokušaj da razumeš,to sto ne razumeš.
Previše lepo,da bi bilo stvarno,
a previše stvarno pa ume da zaboli.
Zar ne?
Sve je igra!Zivot je igra!
Zato,opusti se i uzivaj!
I pusti da te misli vode
bas tamo,gde srce želi.
(Autor: Anastasija-Ana Stožinić)
Lepo, ispirativno i opustajuce…