Kažu da je sve manje ljudi u Kuršumliji. Da su ulice prazne. Čak i pijačnim danom – četvrtkom. Ali, postoje u ovom gradu i oni koji čine da bude ne samo mali grad, već i po mnogo čemu bolji, najbolji i kreativan!
To su neki mladi ljudi kao što je to Svetski prvak u karateu Mihajlo Kastratović.
Ili je to autorka filma: “Kuršumlija nebom i zemljom”, Milena Vukajlović.
Pamte mnogi i profesora Đurovića: Znameniti Kuršumličani: Profesor Predrag Đurović.
Ili je to sada književnica Vesna Paunović Đukić, slikar Miloš Patos, sticajem okolnosti moj imenjak i drug, čije slike daju identitet ovom gradu!
Kako god, ali ovaj grad čine ljudi, oni kreativni, samo mali deo njih koje sam nabrojao…
I tek oni koji će doći ili već jesu.
Koje možda i ne primećujete dok hodate ulicama ovog malog grada…
Možda čujete zvuke njihove kreativnosti:
To je grad koji bi trebalo da volite jer, ili u njemu živite, ili mu se vraćate, ili pak morate da ga posetite kad tad!
Ovo je mala priča o Kuršumliji, gradu koji morate zavoleti! 🙂
(Autor: Miloš Ivanović, urednik Top Novosti)
Tekst je napisan u okviru projekta “Čuvari kulture”, koji se sufinansira iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Kao i sam autor ovog teksta smatram da ljudi Kuršumlije, oni koji su rođeni tamo kao ja, ili oni koji žive tamo, poseduju ono što retko gde možete sresti: porodične vrednosti, toplinu koju znaju pružiti gostu, humor koji pleni, dobrotu i prijateljstvo za svakog ko se nađe sa njima u društvu. Drago mi je što sam rođena baš u Kuršumliji i to ponosno ističem na svakom mestu. Pozdrav za sve moje rođake u Kuršumliji, dugogodišnje saradnike, prijatelje i poznanike.
S poštovanjem
Vesna(Đorđević)Ahmić.
Па ако ћемо и из прошлости и садашњости треба поменути: Војина Шуловића – светски признатог лекара, Лелу Чавић која годинама води успешан фолклор чувајући традицију, Хип-хоп плесни клуб Рагнарок, који је најбољи у републици већ пар година, Атомске мраве који су свој град 3 пута учинили прваком Србије и пронели његово име и у региону, Бобан Луковић који је пребрзо заборављен, а ,,створио” један од најлепших вртића и годинама организовао дечји фестивал Пролећна песма, Перу Дикића и његову неформалну групу Пера Детлић која је годинама одржавала бесплатне представе уздижући локалну културу, преофесора Стеву, спортског прегаоца, организаторе Гитаријаде…