Poezija Miloša Stojiljkovića

0

Šumska Devojka

Zračna Nevesto obećana meni,
Duh šumski da te oplodi,
vodicom svetom osemeni,
pa mi kćeri suncolike rodi!

Zaručena granopletom zelen-borju,
slušaš čobanske frule zvuk.
U napevu strasnom, predana davorju,
pleteš vence u slavoluk.

Šumska Devojko u čulnom zanosu,
vitice ti niz leđa padoše.
Osmeh kamilice krasi te bosu;
pevam te cvetnu, drveću pod krošnje.

Kliču ti trave, divlji luk,
kukurek, različak, bosiok blagi,
smilje i kovilje, pogibli hajduk,
za tobom pomrli, nesuđeni dragi.

Sestre su tvoje biljne vrste;
bele rade, hajdučice melemne.
Crvenli bulke žare ti prste
kojima bacaš prašno semenje.

Od Iskona čekano Sutra

Padših roditelja uboga kćeri,
za greh praroditeljski ispaštala,
zmiju il` jabuku – odaberi,
u ovom čoporu krvoločnih šakala!

Obnažena, puštena međ` svetinu,
bestidno koračaš ljiljanima ovenčana.
Anđeli tvoji neslavno ginu;
prosuo se vapaj, prašina zvezdana.

Vihorna seno u telu Žene,
od Vatre prvorođena silueto,
u dobrodetelj gresi se izmene;
pljuni na rod i sve sveto!

Sunčeva nevesto, rukama nežnim,
nalik na tanke borove iglice,
u okove prosjake sveži;
pokaži svoje Premudro lice!

Il` baci iskru, vrcavu varnicu,
kupana mlečnim zracima jutra!
Preobrazi se u žar-pticu,
spali od Iskona čekano Sutra!

Miloš Stojiljković je mlad toplički pesnik, član Književnog društva „Rade Drainac“. Objavljivao je poeziju u zajedničkoj zbirci pesama Književne omladine Prokuplja „Poetski orgazam“, kao i u književnim časopisima „TOK“, „Toplički venac“ i „Putevi kulture“, kao i u zbornicima poezije „Za miris božura“, „Rasinski cvet“ i „Trijumf pesme i vina“.

Dobitnik je 3. nagrade na Pesničkom maratonu u Kruševcu i diplome „Rasinski cvet“ za 2012. godinu. Nagrađen je 3. mestom na „Đurđevdanskom“ književnom konkursu u Prokuplju 2010. godine. Dobitnik javnog priznanja POETA PRIMUS „Juhorskog oka“ na Svetosavskom pesničkom maratonu u Paraćinu za 2014. godinu.

(Priredila: Srbijanka Stanković)

VAŠ KOMENTAR

Napišite Vaš komentar
Unesite svoje ime