PROKUPLJE: Protekla nedelja prošla je u znaku velikog gubitka, ostali smo bez našeg Zvonka Prelića. Gledam u naše poslednje poruke i čitam: “Nadaj se uskoro jednoj “terorističkoj” priči! To je ono kad je muž terorista, a narodna milicija rešava stvar!”
Sećam se prošle nedelje, čitam šta mi poručuje, a unapred mi je smešno. Znam on to obećava da napiše odgovor na moju priču o nasilju nad ženama. Al’ da ispuni obećanje, to se nije dogodilo. Njegov britki humor, posvećenost tradicionalnim vrednostima, to je izbijalo iz svake njegove rečenice. Pisao je sa puno nostalgije o reci Toplici i manastiru Ajdanovac, ali i o pomalo šašavim navikama našeg naroda.
U svemu oko sebe nalazio je inspiraciju, tako smo svi uživali i smejali se kada je pisao o letovanju u SFRJ ili o čuvenom švercu goriva devedesetih. U njegovim pričama obilazili smo kafane 20. veka, ispraćaje u vojsku i igranke.
On nije bio samo hroničar svog vremena, već su ga interesovale i istorijske teme. Sa posebnom psovećenošću je istraživao i pisao o naseljavanju Toplice Crnogorcima.
Ipak, među najnežnijim pričama sigurno su one koje je posvećivao svojoj supruzi, deci i unučadima. Jedna od najdirljivijih priča je ona koju je posvetio unuci Tari povodom krštenja.
Zvonko Prelić je lako umeo da ispriča sve što bi ga zagolicalo, nasmejalo i dirnulo. Nama ostaje da žalimo što nije bilo dovoljno vremena i sreće da pročitamo još mnogo njegovih priča.
Srbijanka,veliko hvala u ime njegove porodice. On jeste nas uzor,nas ponos citavog zivota,a ti tvojim tekstovima cinis da se osecamo jos ponosnijim. Neizmerno hvala!
Nedostaje dobra naša dusa😢😢😢
nedostaje svima nama koji smo ga poznavali neka počiva u miru a dela i dobrota ostaju zauvek