ĐAKOVICA, 1999.
Sećam se tog oblaka prašine
I vazduha sa mirisom straha;
I te gorke, teške tmine;
I od zgrade, tek nastalog praha.
Sećam se tog oblaka prašine
Što diže se...
U njoj beše život
Umivam se prolećem,
pa mi cveće iz očiju raste,
čak do neba,
i još malo iznad.
Oblačim se prolećem:
u suknjama toplih boja
skrivam prste neke,
Sunce,
pesme,
i tri tačke.
Mirišem se prolećem,
pa...
Izgubljene duše
Ti i ja smo izgubljene duše u ovom svetu gde se snovi lako ruše
Ti i ja, mi smo nežni boemi i zato hodajmo bosi
dok...
Nad planinom
Planina,
miris šuma i govor cvetova,
lelujanje trave u igri vetrova.
Hiljade novih,
iskonskih dodira,
zove nas,
obuzima i živi u nama!
Plovimo po drevnim zapisima prirode,
i pogled nam luta,
daleko.
Letimo ponosni...
Ti možeš sve
Možeš ti, znam da možeš sve,
Bog se pred takvima naklonio,
znam da i ne postoje dvije,
samo je tebi, taj osmjeh poklonio.
Možeš me ignorisati i meni...